Koliku vrijednost posjeduje samo jedna riječ?
Koliko smo puta riječima iskazivali sve ono što nam je bilo na umu,na srcu?Mnogo je emocija izmješano u riječima.Svaka riječ nosi svoje značenje.Neke posjeduju vrijednost,a neke,neke samo prolete kroz vjetar nakon što bivaju izgovorene.
Na jednom stablu je mnoštvo riječi.Lijepih i ružnih.Ne znam smatraju li svi da se lijepe riječi trebaju isticati, dok ove ružne treba sakrivati.
Grane moga stabla čini vesela harmonija zagrljenih riječi.Ne postoje tu ružne riječi.Samo one koje bih uputila nekome s ljubavlju ili dobrom namjerom.Riječi koje posjedujem i kojima ja vladam.Riječi koje u sebi nemaju nimalo negativnosti, one koje zaista dobijaju karakter lijepe riječi.Na mome stablu,svaka grana nosi jednu takvu riječ.Nema tu ni trnuke lošeg.To je moje bogatstvo-moje lijepe riječi.Ne treba se razbacivati lijepim riječima. Riječi ipak imaju duboku vrijednost.Ne želim da moje riječi budu uzaludne,ja im želim dati dah života.
Ne volim one ružne.Njih želim potisnuti duboko u zemlju,da ih nikada ne iskoristim.Mada je to danas pomalo i nemoguće.Kakvi god korijeni bili,ne mogu ih išupati.No opet,trudim se čuvati ih što dalje od mojih misli i od usta.Ne volim izgovarati one riječi koje mi stvaraju gorčinu u ustima,ne volim riječi koje nanose bol drugima i ne volim se koristiti riječima koje su izgubile značenje.
Želim da moja usta poznaju samo ljepšu stranu moga stabla riječi.Želim da su moje grane uvijek izdignute visoko u nebo,da ih obasjava sunce i da su baš onakve kakvo je i ono – tople.
Dok za ružne riječi,želim da ostanu duboko u korijenu.U tamnoj i hladnoj zemlji,koja ih takvima i karakteristiše.